baner2

email: info@kraljicaodsabe.com

baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

24. teheranski sajam knjige

Ovogodinšnji Teheranski sajam je za 30% veći po svim statističkim procjenama, jer je bilo 70 zemalja koje su predstavile svoje izdavače na ovom sajmu.
   

Minhenska biblioteka štampa 6 iranskih dječijih knjiga

Putem katalogu WHITE RAVERS (bijeli gavrani) predstavljaju se dječiji pisci sa Srednjeg istoka

u Međunarodnoj biblioteci mladih u Minhenu.

Minhenska biblioteka je odabrala čak 6 iranskih dječih knjiga za štampanje a to su:

1. "Tri saksije cvijeća" Ahmedreza Ahmadi,

2. " Kraljeva kćer" Ferideh Khalatbari,

3. "Gosp. šakal mi je ukrao crteže" Fereshteh Sarlak,

4. "Trgovac i papagaj" Rumi,

5. "Čija je ujna susak Marry?" Ali Ashgar Seyyedabadi i

6. "Prijateljstvo nije izgubljeno, niko nije neprijatelj" Mehdi Shojaei.

 

U knjizi "Tri saksije cvijeća" A. Ahmadija se nalaze tri odvojene priče.

U prvoj priči se govori o dječakukoji se spašava sa svojim djedom iz rata. Jedina stvar koju je uspio ponijeti iz svog sela je jedan kameni cvijet.

Sedeće dvije priče se odnose, umijesto na kameni cvijet, na narcis i sjemenke.

Knjigu je ilustrovao Nazli Tahvil a štampana je u Institutu za inteektualni razvoj djece i omladine u Teheranu.

IRAN TODEY, June 2011


   

Dva iranska pisca predložena za nagradu Astrid Lindgren

Iranski institut za razvoj intelektalnih sposobnosti kod djece i omladine, je predložilo dva imena, književnika dječije književnosti za nagradu koja se dodjeljuje za 2012 godinu.

To su pjesnik Ahmed Reza Ahmadi i veteran dječije književnosti u Iranu, Mostafa Rahmandust.

Svjetski dječiji institut za istraživanje uvrstilo ih je u kandidate za ovogodišnju nagradu.

Ahmadi je poznat kao osnivač novog poetskog talasa u Iranu, i dobitnik je brojnih nagrada u Iranu i van njega.

On je pod uticajem francuskih nadrealista i američke fantazije kao što su:

Saint-John Perse, Paul Eluard, Louis Aragon i Ezra Pound.

 

Ahmadi je bio i na užem spisku pisaca za ngradu H.K.Andersena za 2010 godine.

Ova nagrada je još poznata i kao "mala Nobelova nagrada", za njegove "fascinantne kratke priče" koje "poetski govore o humanosti, ljubavi, prirodi i miru djeci i omladini".

Rahmandust je pjesnik, pisac, učitelji prevodilac dječije književnosti.

Napisao je više od 100 knjiga, a djela su mu prevođena na: engeski, kineski, arapski, urdu, turski, ruski, svahili, japanski i švedski.

 

Njegove knjige "Proljeti vrt", "Vrt ljubaznosti" i "Ljepši od proljeća" su bile uvrštene u najbolje iranske knjige za 2011.godinu.

 

Astrid Lingred je tradicionalna nagrada za ne-švedske književnike. Ustanovljena je 2002 godine u čast švedskoj spisateljici za djecu, Astrid Lingred, koja je napisala čuvenu "Pipi duga Čarapa".

   

PROTOTIPI MODERNIH ŽENA, str.184 Edin Tule

SOCIO-PSIHOLOŠKE DIMENZIJE KUR'ANA

 

Ako se osvrnemo na likove i profile ženskih osoba serviranih u dječijoj-književnosti i crtanim sadržajima, uvijdet čemo da su ti likovi smješteni u čudne društvene okvire, sa diskutabilnim listama vrijednosti, sa pogrešnim životnim fokusom i nekvalitetnim navikama, i što je najgore, kao takvi su postali prototipi velike većine modernih žena.

Niti jedan od likova iz priča za djecu: Snjeguljuca, Pepeljuga, Crvenkapica, Pipi Duga Čarača, Alisa, Štrumfeta i td., nekim čudom nemaju roditelja ili brižnog mentora koji će prenijeti na tu žesnku čeljad određeni sistem kvalitetnog razmišjanja.

Npr. Snjeguljica živi u jednoj čudnoj zajednici sa sedam patuljaka, gdje se ne zna ko o kome brine i šta je čija uloga. Ono što znamo jeste da je Snjeguljica jako naivna, budući da ju je otorvala druga žena (vještica) i da je spašava ekonomski situran muškarac (njegov najveći istaknuti adut u priči je upravo njegova titula-princ, a ne znanje, mora, ili neka trajna vrlina).

Snjeguljica se nakon dugog perioda otrovanosti, u kome je takva kakva jeste-bez mentora i bez jasne liste vrijednsoti, zaljubljuje na prvi pogled u muškarca kojeg uopće nije upoznala. Valjda je dovoljno to što joj se nasmješio i poljubio je, a još ima i novca.

Iako autor priče na kraju samo kaže da su živjeli sretno do kraja života, bez da nas uvodi u detalje njihove svakodnevnice.

Možemo predpostaviti da je Sneguličina sreća bila u čišćenju prašine, dočekivanja gostiju, provjetravanju dvorca i pravljenju kolača-jer šta je drugo i znala raditi?

Pitanje koje se nameće jeste kako to da književni i drugi sadržajiza najosjetjivijiju kategoriju društva -djevojčice- oskudjevaju u prototipovima ženske osobine sa izraženim itelektom ili primjerom koji nosi makar blagu indiciju u završnici priče da će ta žena sužiti čovječanstvu umom a ne tijeom?

 

objavljeno uz saglasnost autora Edina Tule

   

Stranica 7 od 14

Obavijesti me!