baner2

email: info@kraljicaodsabe.com

baner2
Svakog jutra u 8.30 na radiju BIR

Subotom u 10h > Emisija VRTEŠKA sa Sabinom Čukle, Radio Konjic

Čitanje je zdravo

Većina ljudi je  toliko zauzeto svakidašnijm obavezama da nemaju vremena za čitanje knjiga. Opuštaju se uz filmove, serije ili igranje igrica. Međutim, čitanje nije dobro samo za proširenje znanja i vokabulara, već i za zdravlje.

   

kada početi s čitanjem?

 




 


Kada započeti s čitanjem bajki? Zašto je dobro čitati bajke i kako to pomaže razvoju vaše bebe, pročitajte u današnjem tekstu kojeg vam je pripremila Fortuna.

Čitanje i bebe

 

Sjesti u udobnu fotelju, staviti dijete u krilo i čitati bajku stvara posebnu harmoniju, a istovremeno je velika pomoć za daljnji razvoj dječjeg govora. Svako dijete razvija svoj govor kopirajući osobe iz svoje blizine. Govoriti djetetu, šaputati, pričati priču ili pjevušiti neku slatku pjesmicu najbolji je stimulans za razvoj govora vase bebe. Mogućnost i priliku za razgovor imate svaki put kad ste u blizini djeteta, bilo da se nalazite u domu, u šetnji, na kupanju i slično. Što se više obraćate djetetu, ono će čuti više riječi i imati veću mogućnost da, kada progovori, zna objasniti što želi i koristiti riječi za opis svojih osjećaja i događaja.

Kada započeti s čitanjem bebi?

 

Dijete ima sluh što znači da možete početi čitati od onog trena kad se rodi. Nema neke određene granice i nikada nije prerano ili prekasno za čitanje. Bebe stare pet mjeseci pozitivno će reagirati na sve pjesmice koje sadrže rimu.

Period oko prve godine

 

Par mjeseci prije svog prvog rođendana, dijete je shvatilo i naučilo da se komunikacija između njega i ostalih odvija pomoću riječi i sigurno će u tom periodu, izgovarajući razne slogove pričati s vama. U ovom periodu najbolje je djetetu čitati jednostavne i kratke priče te koristiti slikovnice gdje ćete vi pričati i opisivati što je na slici, a ono će prstićem pokazivati na slici sve što ga zanima. Najpraktičnije su tada dječje slikovnice koje slikovito pokazuju neku svakodnevnu radnju poput kupanja, oblačenja, samostalnog hranjenja i slično.

Dvogodišnjaci, trogodišnjaci

 

Čim dijete počne izgovarati riječ tako da točno zna što ona znači, napredak u govoru će krenuti munjevitom brzinom i vaše će dijete biti poput malog papagaja. Čitanje bajki i priča u ovom periodu je jako važno i sa sve većim i bogatijim znanjem riječi bolje i brže ćete moći komunicirati s djetetom, a i ono s vama. Čitanjem priča razvijat ćete djetetovu maštu, razgovarati ćete i prepričavati o onom što je na slici i u tekstu kojeg ste pročitali.

Kad djeca čitaju

 

Samim time što dijete koristi veći broj riječi i mogućnost izražavanja, ono će početi prepričavati ono što vidi na slici što bi se u stvari moglo nazvati prvim «čitanjem». Bez obzira što je dijete naučilo čitati, nemojte prestati s glasnim čitanjem. Pustite dijete da samo izabere priču koju želi da pročitate, a nakon čitanja možda će željeti popričati o tome, dati svoj komentar ili zatražiti objašnjenje. Čitajte priče koje potječu iz cijeloga svijeta, upoznajte vaše dijete sa različitim kulturama, običajima i dječjim dogodovštinama.

Pozitivne strane čitanja

 

Postoji jako puno razloga zašto je dobro čitati djeci. Uz to što se obogaćuje njihov rječnik, stimulira fantazija, povećava koncentracija, pokreće razmišljanje i trenira pamćenje, čitanje i smiruje, uči i stvara zajedništvo. Stvara harmoniju, povjerenje, uči dijete kako slušati, ali i raspravljati, budi inspiraciju i pruža obostrano zadovoljstvo onome tko čita i onome tko sluša.

Napravite svoj obiteljski ritual

 

Ono što nas čini drukčijima je običaj koji imamo u svom domu zajedno sa našom malom obitelji, a kojeg ćemo se svi godinama sjećati.
Napravite mali ritual čitanja u vašoj obitelji . Predložite baki i djedu da jednom tjednu dođu kod vas i čitaju djetetu. Ili vikendom ujutro, uz doručak, dan započnite pričom. Nemojte čitanje priča ostaviti samo za večer i uspavljivanje. Čitati možete i na izletu ili za vrijeme posjete djetetovih prijatelja. Osmislite svoje priče gdje čete vi, vaše dijete i djetetovi prijatelji biti glavni junaci. Slikajte digitalnom kamerom radnje, isprintajte i dodajte tekst. Leminatorom plastificirajte stranice koje ćete staviti u fascikl i vaša posebna priča je tu!

Čestitam, uspjeli ste!

 

Ako vaše dijete samo uzme slikovnicu ili priču, sjedne i gleda ili zajedno s braćom, sestrama ili prijateljima čita, uspjeli ste! Učinili ste veliku stvar za svoje dijete i ja vam čestitam! Zainteresirali ste ga za magični svijet bajki i pružili avanturu i bogatstvo doživljaja.
Pružili ste svom djetetu ono najbolje, ljubav prema znanju i lijepoj riječi


Autor: Fortuna Ruda

   

čitanje i bebe

 

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

   

Bajke


Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…


Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

Bajke za djecuRoditeljstvo

Objavio/la Mamana , 23.01.2011

Nekada davno, ljudi su počeli pričati izmišljene priče uz ognjišta nakon večere. Priče su bile duboke i tamne kao gusta šuma, gdje životinje govore, i gdje žive patuljci, vile i druga zadivljujuća bića.

Kako je vrijeme prolazilo, priče su prikupljene i zapisivane. Na temelju takvih priča snimljeni su i mnogi filmovi. I onda, gotovo odnedavno, roditelji su se počeli pitati: šta su u stvari bajke? Nisu li bajke pune nasilja zastrašujuće za osjetljivu djecu? I da li su Trnoružica, Snjeguljica i Pepeljuga dobri uzori? Bez obzira koliko neadekvatnima smatrali priče o zlim maćehama, djevicama u nevolji ili opasnim bićima, bajke postoje i postojat će dok postojimo i mi.

I to je zapravo jako dobro, prema riječima stručnjaka. "Bajke nas vode kroz različite osobine i naše sopstvene tjeskobe, ali na najsigurniji mogući način – kroz fantaziju“ - kaže Maria Tatar, profesorica na Harvardu, te dodaje - "Bajke imaju ulogu da oslobode dječju maštu. I bez obzira na to koliko su neke bajke nasilne, njihovi junaci uvijek prežive!"

Doista, koliko god neki roditelji smatrali bajke zastrašujućim, mnogi naučnici vjeruju da upravo bajke pomažu djeci da savladaju ili izraze svoje tjeskobe. Poznati pisac i dječji psiholog, Bruno Bettelheim, vjeruje da su bajke važna za razvoj djece, jer glavni likovi – od kojih su mnogi djeca – pokazuju osobine i sposobnosti da se izbore i pobjede u teškim trenucima, pa čak i u svijetu divova i zlih čudovišta.

No, hoće li neke bajke biti zaista zastrašujuće za vaše dijete? Roditelj je zapravo jedina osoba koja može prosuditi koja je bajka primjerena njegovom djetetu, a koja ne. Djeca obično nemaju strah od različitih zlih likova iz bajki jer jednostavno znaju da oni ne postoje. To, svakako nije pravilo, i svako dijete bajku doživljava na svoj način. Stoga je uvijek preporučljivo da roditelji pročitaju bajku za sebe, prije nego je naglas pročitaju ili ispričaju djeci. Mnoge originalne bajke sadrže dijelove koji nisu prikazani u nekim Diznijevim crtićima i filmovima.

Sasvim je u redu ako roditelji odluče djeci čitati moderne verzije klasičnih bajki u kojima su izostavljeni neki zaista zastrašujući dijelovi (npr. u originalnoj verziji Pepeljuge, ptica Peck veoma okrutno napada zlu polusestru). Mnoge nove verzije klasičnih priča, kao što je Mala sirena, zadržale su centralni sukob starije verzije, ali naglasile osobine lijepe i hrabre junakinje. Tako, roditelji mogu potražiti verzije bajki koje smatraju prikladnim i modificirati ih prema uzrastu ili potrebama djeteta. U bajci „Trnoružica“, uspavani junak može biti i hrabri princ, ako je pričamo dječaku. Ova bajka zapravo uči djecu koliko je važni biti strpljiv i šta znači čekati, zato je možemo prilagoditi onako kako je dijete najbolje može razumjeti. Bajke će postojati uvijek, ali nisu zapisane u kamenu. One se zapravo i trebaju mijenjati i modificirati, zadržavajući svoju suštinu, odnosno suštinu svoje poruke.

Većina bajki potpuno opčini djecu i razvije njihovu maštu na način kako moderni autori dijela za djecu mogu samo sanjati. Dakle, nabavite slikovnice i knjige bajki, i čitajte ih sretno do kraja života…

   

Stranica 5 od 14

Obavijesti me!